U utorak, 5. srpnja, Europski parlament usvojio je Zakon o digitalnim uslugama (DSA) sa uvjerljivih 539 glasova za, 54 glasa protiv i 30 suzdržanih. DSA je samo jedan dio višestruke europske digitalne strategije i, zajedno sa Zakonom o digitalnim tržištima (DMA), čini Paket digitalnih usluga, koji je Europska komisija prvobitno predložila u prosincu 2020. DSA ima oblik Uredbe, izravno primjenjive u svim državama članicama EU-a, te će izmijeniti (ali ne i potpuno zamijeniti) Direktivu o e-trgovini iz 2000. (Direktiva 2000/31/EZ).
Istodobno, i Europski parlament je usvojio DMA. DMA ima za cilj osigurati poštena i konkurentna tržišta u digitalnom sektoru nametanjem posebnih regulatornih obveza glavnim digitalnim platformama s moćnom i ukorijenjenom pozicijom koje djeluju kao važni za poduzeća da dođu do krajnjih korisnika.
Za razliku od DMA primarni cilj DSA-a je učiniti online svijet sigurnijim, predvidljivijim i pouzdanijim okruženjem za korisnike u EU. To čini nametanjem obveza dubinske analize internetskim "posredničkim uslugama" (npr. platformama društvenih medija i internetskim tržištima), pri čemu najveći teret pada na "velike internetske platforme" (tj. one s najmanje 45 milijuna aktivnih korisnika mjesečno).
DSA preinačuje načelo ograničenja odgovornosti za internetske posrednike sadržano u Direktivi o e-trgovini, ali je njegova temeljna inovacija novo poglavlje o standardima transparentnosti i odgovornosti svih pružatelja "posredničkih usluga" u vezi s nezakonitim i štetnim sadržajem .
Ova nova Uredba važna je za široku kategoriju pružatelja „posredničkih usluga“, koji podliježu novim obvezama i pojačanom nadzoru od strane novih nacionalnih tijela s jedne strane, i nositelja prava (npr. nositelja prava intelektualnog vlasništva ili slike prava) i korisnici s druge strane, budući da se mogu osloniti na nove mehanizme zaštite svojih prava.
U nastavku ćemo dati pregled glavnih načela i novosti u DSA-u, bez upuštanja u dubinske analize novih obveza i mehanizama provedbe u ovoj fazi.
Koje online "posredničke usluge" spadaju u opseg DSA-a?
Na nišanu DSA-a nalaze se online "posredničke usluge" koje prenose ili pohranjuju sadržaj treće strane za korisnike koji se nalaze u EU, obuhvaćajući širok raspon aktivnosti u digitalnoj sferi. To uključuje usluge društvenih medija, usluge slanja poruka, usluge infrastrukture u oblaku, mreže za isporuku sadržaja itd.
Važno je da će se DSA primjenjivati na posredničke usluge koje se pružaju korisnicima koji imaju mjesto, prebivalište ili poslovanje u EU-u, bez obzira na to imaju li pružatelji tih usluga sjedište u EU-u (slično pristupu u Općoj uredbi o zaštiti podataka (GDPR) )).
Ovisno o vrsti "posredničkih usluga" koje se pružaju, primjenjuju se različiti režimi.
Usvajajući iste pojmove kao i Direktiva o e-trgovini, DSA kategorizira ove posredničke usluge u različite grupe:
- usluge pukog prijenosa ,
- usluge predmemoriranja i
- usluge hostinga
Ove vrste služe za određivanje primjenjivog režima odgovornosti.
Među pružateljima usluga hostinga postoji razlika između "mrežnih platformi" i "vrlo velikih internetskih platformi", od kojih svaka podliježe različitim razinama obveza dubinske analize:
- Online platforme su pružatelji usluga hostinga koji, na zahtjev korisnika, pohranjuju i šire informacije javnosti (osim ako je ta aktivnost sporedna ili čisto pomoćna značajka druge usluge ili funkcionalnost glavne usluge i, radi objektivnog i tehničkih razloga, ne može se koristiti bez te druge usluge, a integracija značajke ili funkcionalnosti u drugu uslugu nije sredstvo za zaobilaženje DSA-a). Primjeri uključuju platforme društvenih medija i internetska tržišta.
- Vrlo velike internetske platforme su internetske platforme koje, najmanje četiri uzastopna mjeseca, pružaju svoje usluge za najmanje 45 milijuna prosječno mjesečno aktivnih korisnika u EU (što odgovara približno 10% stanovništva EU), a kao takve ih je označio Europska komisija.
Također se uvode posebna pravila za "online tražilice":
- Online tražilice pružaju digitalne usluge koje korisnicima omogućuju unos upita kako bi izvršili pretraživanje, u načelu, svih web stranica ili svih web stranica na određenom jeziku, na temelju upita o bilo kojoj temi, u obliku ključne riječi, glasovni zahtjev, frazu ili drugi unos i vraća rezultate u bilo kojem formatu u kojem se mogu pronaći informacije povezane sa traženim sadržajem (definicija posuđena iz Uredbe o platformama za poslovanje iz 2019. ).
- Vrlo velike internetske tražilice su tražilice koje u prosjeku dopiru do najmanje 45 milijuna mjesečno aktivnih primatelja usluge u EU, a kao takve ih je označila Europska komisija.
Ova posebna definicija "online tražilica" nije u skladu s opsegom Uredbe, koja izričito i opetovano navodi da se DSA primjenjuje na "posredničke usluge" (treba razlikovati od "posredničkih usluga" u Uredbi o platformi za poslovanje). Budući da su "online tražilice" definirane kao "digitalne usluge" i čini se da ne odgovaraju definiciji "posrednika", prilično kasno uvođenje ove definicije stvara zabunu u pogledu primjene DSA-a na tražilice.
Dok "vrlo velike" online platforme i tražilice podliježu strožim obvezama dubinske analize, postoje iznimke za platforme koje se kvalificiraju kao srednja, mikro ili mala poduzeća.
Osnovna struktura DSA
Definicija "ilegalnog sadržaja"
Izraz "ilegalni sadržaj" u središtu je DSA-a. Definira se kao svaka informacija ili aktivnost, uključujući prodaju proizvoda ili pružanje usluga, koja nije u skladu s pravom EU ili pravom države članice, bez obzira na točan predmet ili prirodu tog prava. DSA stoga usvaja horizontalni pristup: njegovi se mehanizmi primjenjuju na sve vrste nezakonitog sadržaja (različitog poput govora mržnje, pornografije iz osvete, klevete ili povrede intelektualnog vlasništva).
Odgovornost davatelja posredničkih usluga
DSA regulira izuzeća od odgovornosti pružatelja posredničkih usluga, navodeći uvjete pod kojima pružatelji usluga pukog prijenosa, usluga predmemoriranja i usluga hostinga mogu izbjeći odgovornost za nezakonite informacije trećih strana koje su pohranili ili prenijeli. Ove nove odredbe u DSA-u zamjenjuju prethodni režim prema Direktivi o e-trgovini (i njezinom nacionalnom prijenosu).
Kao što je bio slučaj prema Direktivi o e-trgovini, ne postoje obveze općeg praćenja ili aktivnog utvrđivanja činjenica za posredničke pružatelje usluga. Međutim, DSA pojašnjava da posrednički pružatelji usluga koji marljivo provode dobrovoljne samoinicijativne istrage u dobroj vjeri ili poduzimaju mjere usmjerene na otkrivanje, identifikaciju i uklanjanje ili onemogućavanje pristupa nezakonitom sadržaju na svojim platformama nisu per se diskvalificirani od izuzeća.
Nasuprot tome, posrednički pružatelji usluga dužni su odgovoriti na naloge nacionalnih sudskih ili upravnih tijela kako bi postupili protiv nezakonitog sadržaja i pružili informacije, istovremeno zadržavajući pravo na učinkovit pravni lijek (kao što je pravo na osporavanje naloga).
Due diligence obveze za transparentno, dostupno i sigurno internetsko okruženje
Glavna novost DSA-a sastoji se u obvezi različitih vrsta posrednika da osiguraju sigurnije, dostupnije i transparentnije internetsko okruženje. DSA koristi progresivni sustav: obveze postaju teže ovisno o vrsti posredničkog pružatelja usluga.
Na najmanje zahtjevnoj razini, svi posrednički pružatelji usluga morat će se pridržavati određenih obveza, proceduralnih (kao što je uspostavljanje kontaktnih točaka za tijela i korisnike te određivanje pravnih zastupnika u EU-u za posredničke pružatelje usluga s poslovnim nastanom izvan EU-a) i materijalnih.
Materijalne obveze uključuju osiguravanje da su odredbe i uvjeti pravedni, transparentni i nediskriminirajući te određivanje svih ograničenja koja se mogu nametnuti na korištenje njihovih usluga. Osim toga, svi posrednički pružatelji usluga moraju se pridržavati obveza transparentnog izvješćivanja i objavljivati izvješća o moderiranju sadržaja i uklanjanju informacija koje se smatraju nezakonitim ili nesukladnim sadržajem.
Pružatelji usluga hostinga dodatno će morati uspostaviti mehanizme "obavijesti i radnji" koji korisnicima omogućuju obavještavanje o prisutnosti navodno nezakonitog sadržaja (s dovoljno potkrijepljenim objašnjenjem zašto se informacija smatra nezakonitom). Pružatelj usluga hostinga može odgovoriti različitim mjerama (ograničenja, uklanjanje ili ukidanje) koje se odnose na vidljivost sadržaja, korištene sustave plaćanja, pružanje usluge ili korisnički račun. Osim u određenim situacijama, pružatelj usluga hostinga morat će pogođenom korisniku dati izjavu o razlozima mjere.
Ako pružatelj usluga hostinga sazna za informaciju na temelju koje se sumnja na teška kaznena djela koja uključuju prijetnju životu ili sigurnosti osoba, dužan je o tome bez odlaganja obavijestiti nadležna tijela.
Daljnje obveze bit će nametnute online platformama . U svom mehanizmu obavijesti i djelovanja moraju stvoriti ulogu za " pouzdane označivače " (poseban status koji se dodjeljuje neovisnim subjektima nakon ispunjavanja određenih uvjeta) čije se obavijesti tretiraju s prioritetom i obrađuju bez odlaganja.
Pružatelji takvih usluga moraju uspostaviti interni sustav rješavanja pritužbi kako bi korisnik čiji je sadržaj uklonjen kao nezakonit ili nesukladan mogao osporiti ovu odluku. Štoviše, moraju dopustiti korisnicima da ospore takve odluke pred tijelima za izvansudsko rješavanje sporova koje su certificirali koordinatori digitalnih usluga država članica (više o koordinatorima digitalnih usluga u nastavku).
Budući da internetske platforme igraju važnu ulogu u zaštiti prava na slobodu izražavanja i drugih ponekad proturječnih prava, one također moraju poduzeti mjere protiv zlouporabe platforme, posebno protiv korisnika koji često pružaju očito nezakonit sadržaj ili, obrnuto, često podnose očito neutemeljene sadržaje.
Što se tiče internetskih tržišta , internetske platforme imaju obvezu maksimalnog truda procijeniti pouzdanost trgovaca na svojim platformama. Štoviše, podižući načelo projektirane usklađenosti na višu razinu, internetske platforme moraju dizajnirati svoja sučelja na takav način da trgovci budu u skladu sa zakonima EU-a o sigurnosti potrošača i proizvoda (ovo se uglavnom odnosi na obveze informiranja). Internetska platforma dužna je intervenirati ako postane svjesna da su proizvodi i usluge kojima se trguje putem njezine platforme nezakoniti: u tom slučaju mora obavijestiti potrošače pojedinačno ili javnom izjavom o toj nezakonitosti i sredstvima pravne zaštite.
Zanimljivo je da DSA regulira internetske platforme ne samo u njihovoj ulozi moderatora sadržaja trećih strana, već i kao sučelje za informacije koje prenose korisnicima na vlastiti račun: mrežno sučelje njihovih platformi ne smije varati ili manipulirati korisnicima, moraju kontrolirati prezentaciju oglašavanja na svojim platformama i sustavima preporuke te moraju štititi maloljetnike.
Konačno, vrlo velike online platforme morat će provesti opsežne procjene rizika o "sistemskim rizicima" koje donosi dizajn, algoritamski sustavi, intrinzične karakteristike, funkcioniranje i korištenje njihovih usluga ili se odnose na njih te poduzeti razumne i učinkovite mjere za smanjenje rizika. Sistemski rizici uključuju, osim „širenja nezakonitog sadržaja“, negativne učinke na temeljna prava (ljudsko dostojanstvo, privatnost, osobne podatke, slobodu izražavanja), na građanski diskurs i izborne procese ili javnu sigurnost, rodno uvjetovano nasilje, maloljetnike , javno zdravlje i tjelesno ili mentalno blagostanje. DSA je stoga namijenjen rješavanju složenih problema kao što su masovne dezinformacije i njihov utjecaj na demokratske procese ili javno zdravlje te sustavno trolanje i marginalizacija zajednica.
DSA također uspostavlja mehanizam odgovora na krizne situacije, dopuštajući Europskoj komisiji da zahtijeva od vrlo velikih internetskih platformi poduzimanje određenih radnji za istraživanje i odgovor na ozbiljne prijetnje javnoj sigurnosti ili zdravlju u EU-u.
Kako bi se pratila usklađenost s ovim obvezama, vrlo velike internetske platforme moraju proći vanjske i neovisne revizije – a to može pokrenuti važna pitanja u vezi sa zaštitom intelektualnog vlasništva i poslovnih tajni platformi. Na zahtjev, vrlo velike internetske platforme također će morati odobriti koordinatorima digitalnih usluga (vidi dolje) pristup podacima kako bi pratili njihovu usklađenost s DSA-om. Takve platforme također moraju uspostaviti neovisne službenike za usklađenost, koji će pratiti usklađenost s DSA-om i moraju imati pristup upravljačkom tijelu platforme.
Implementacija i provedba DSA
DSA ima vlastiti sustav provedbe (sličan mehanizmima provedbe u GDPR-u), u kojem će koordinatori digitalnih usluga (DSC) igrati ključnu ulogu. Države članice dužne su imenovati DSC-ove koji će djelovati kao nacionalna tijela koja nadziru pružatelje posredničkih usluga i njihovu usklađenost s DSA-om.
DSC-ovi će se baviti pritužbama protiv posredničkih pružatelja usluga u vezi s kršenjem DSA-a i imat će ovlasti istrage i provedbe (pravni lijekovi i sankcije). Koordinacija i dosljednost između DSC-ova osigurava se posebnim mehanizmima (kao što je uzajamna pomoć ili prekogranična suradnja između DSC-ova). Osim toga, DSA će osnovati Europski odbor za digitalne usluge , neovisnu savjetodavnu skupinu za DSC-ove.
Uspostavljeni su posebni sustavi provedbe za vrlo velike internetske platforme i vrlo velike internetske tražilice, dajući Europskoj komisiji opsežne ovlasti za intervenciju u odnosu na platforme koje uporno krše. DSA Komisiji daje značajne istražne ovlasti, koje čak može koristiti na vlastitu inicijativu i prije pokretanja postupka. U slučaju nepridržavanja, Komisija može nametnuti periodične kazne i impresivne novčane kazne (do 6% globalnog prometa), kao i primijeniti poboljšani sustav nadzora za praćenje kako velike internetske platforme ili tražilice otklanjaju kršenja DSA.
Vrlo velike internetske platforme i tražilice imat će, naravno, pravo na saslušanje i mora im se dopustiti pristup dosjeu u slučaju mjera neusklađenosti koje je poduzela Komisija. Sud Europske unije ima neograničenu nadležnost za preispitivanje odluka Komisije.
Što je sljedeće?
Nakon usvajanja u prvom čitanju u Europskom parlamentu, DSA sada mora službeno usvojiti Vijeće Europske unije. Nakon potpisivanja, DSA će biti objavljen u Službenom listu i stupit će na snagu 20 dana nakon objave, vjerojatno u jesen 2022. DSA će se primjenjivati ili 15 mjeseci nakon stupanja na snagu ili od 12. siječnja 2024., ovisno o tome što bude kasnije. Posebne obveze za vrlo velike internetske platforme primjenjivat će se četiri mjeseca nakon što ih Komisija takvima odredi.
Povjerenik Breton već je najavio da će, kako bi se osigurala provedba DSA i DMA, posvećeni timovi unutar DG Connect biti organizirani oko tematskih domena, bavljenja društvenim (kao što su procjena rizika i revizije), tehničkim (pokrivajući pitanja kao što su interoperabilnost) i ekonomskim (ispitivanje nepoštenih trgovačkih praksi ili izuzeća od odgovornosti) pitanjima. Ove namjenske timove koordinirat će "programski ured" koji se također bavi međunarodnim pitanjima i parnicama. Više od 100 stalno zaposlenih djelatnika Opće uprave za povezivanje obuhvaćat će svu potrebnu stručnost (uključujući znanost o podacima i algoritme) i navodno će se financirati korištenjem naknada koje će Komisija prikupiti od vrlo velikih internetskih platformi i tražilica.
