Sud Europske unije donio je 4. svibnja 2023. svoju dugo očekivanu presudu u predmetu C-300/21 – UI protiv Austrijske pošte. To je prva presuda Suda Europske unije (dalje: Sud EU) kojom se rješava pitanje nematerijalne štete u skladu s člankom 82 Opće uredbe za zaštitu podataka (dalje: Opća Uredba)
U navedenom slučaju ispitanik je pokrenuo postupak pred austrijskim sudom tražeći 1000 eura odštete za navodnu nematerijalnu štetu koja proizlazi iz obrade njegovih osobnih podataka u svrhu političkog oglašavanja. Voditelj obrade izradio je statističke podatke i donio zaključak da fizička osoba (tužitelj) ima visok stupanj sklonosti prema određenoj austrijskoj političkoj stranci. Tužitelj nije pristao na obradu i osjećao se uvrijeđenim takvom ocjenom. Tužitelj je tvrdio da je postupanje Austrijske pošte kod njega izazvalo veliku uznemirenost, gubitak povjerenja i osjećaj izloženosti.
Austrijski Vrhovni sud uputio je Sudu EU niz pitanja u kojima se traži pojašnjenje zahtijeva li dodjela naknade štete u skladu s člankom 82., uz povredu Opće Uredbe, da je tužitelj pretrpio štetu. U upućenim pitanjima se tražilo i pojašnjenje zahtijeva li naknada neimovinske štete postojanje više nego uznemirenosti prouzročene povredom.
Nezavisni odvjetnik Campos Sánchez-Bordona dao je svoje mišljenje u predmetu i utvrdio sljedeće:
Sud smatra da povreda Opće Uredbe sama po sebi nije dovoljna za dodjelu prava na naknadu štete, napominjući da bi svako drugo tumačenje bilo u suprotnosti s tekstom Opće Uredbe, pri čemu je iz članka 82. jasno da postojanje "pretrpljene štete" predstavlja jedan od uvjeta za pravo na naknadu štete.
Sud EU-a utvrdio je da članak 82. Opće Uredbe uključuje tri kumulativna uvjeta za ostvarivanje prava na naknadu štete:
Jedno od ključnih pitanja koje se razmatralo bilo je mora li se prekoračiti određena minimalna razina ili prag ozbiljnosti kako bi se nadoknadila nematerijalna šteta. Sud EU-a odlučio je ne slijediti mišljenje nezavisnog odvjetnika u kojem se poziva na "prag ozbiljnosti" iznad kojeg bi nematerijalna šteta mogla opravdati naknadu štete.
To znači da svaka povreda Opće Uredbe sama po sebi ne dovodi do prava na naknadu štete. Dakle, povreda Opće Uredbe ne mora nužno rezultirati štetom. Mora postojati uzročna veza između konkretne povrede i pretrpljene štete da bi se uspostavilo pravo na naknadu.
U presudi Sud EU-a pojašnjava da ne postoji prag težine u odnosu na pravo na naknadu nematerijalne štete. Opća Uredba to ne predviđa. Sud EU-a također nalazi da bi takav prag bio u suprotnosti sa širokim konceptom štete u zakonodavstvu EU-a. Sud EU-a primjećuje da Opća Uredba ne sadrži pravila koja uređuju procjenu štete.
To znači da je na pravnom sustavu svake države članice propisati detaljna pravila za radnje namijenjene zaštiti prava prema Općoj uredbi. Zakonodavstvo države članice trebalo bi osigurati kriterije za određivanje opsega naknade koja se plaća u tom kontekstu. Nacionalni instrumenti moraju osigurati punu i učinkovitu naknadu za pretrpljenu štetu.
Sud EU-a je zauzeo stajalište da članak 82. Opće Uredbe treba tumačiti na način da nacionalni sudovi, u svrhu određivanja iznosa naknade štete koja se duguje na temelju prava na naknadu štete iz tog članka, moraju primijeniti nacionalna pravila svake države članice o opsegu novčane naknade, pod uvjetom da se poštuju načela prava Unije o ekvivalentnosti i djelotvornosti.
S obzirom na to, Sud EU-a je utvrdio da Opća Uredba isključuje svako nacionalno pravilo ili praksu kojom se nameće prag ozbiljnosti.
U okolnostima u kojima Opća Uredba ne sadržava pravila za procjenu štete, Sud EU-a je utvrdio da je na pravnom sustavu svake države članice da propiše detaljna pravila kojima se uređuju tužbe na temelju članka 82., a posebno kriterije za utvrđivanje opsega naknade koja se plaća u tom kontekstu, podložno poštovanju načela istovjetnosti i djelotvornosti.
Ovom presudom jasno je utvrđeno da povredom Opće Uredbe ne rezultira izravno pravom subjekta podataka na naknadu. Ne postoji zahtjev da pretrpljena nematerijalna šteta dosegne određeni prag ozbiljnosti kako bi se dodijelilo pravo na naknadu i takvu naknadu treba procijeniti u skladu s primjenjivim pravom države članice.