Sud Europske unije donio odluku da Google mora ukloniti podatke kada korisnik dokaže da su podaci "očito netočni"

U predmetu C-460/20, TU i RE protiv Google LLC, Sud Europske unije („Sud EU“) donio je prethodnu odluku na zahtjev njemačkog Saveznog suda ("Sud koji je uputio zahtjev"), pri čemu je Sud koji je uputio zahtjev zatražio od Suda EU-a da tumači "Pravo na brisanje" kako je utvrđeno u Uredbi (EU) 2016/679 ("Opća uredba o zaštiti podataka"), "Pravo na pristup" i "Pravo ispitanika na prigovor", kako je utvrđeno u Direktivi 95/46/EZ ("Direktiva o obradi osobnih podataka"), u pogledu članaka Povelje Europske unije o temeljnim pravima ("Povelja") koji se odnose na poštovanje privatnog i obiteljskog života, zaštitu osobnih podataka, slobodu izražavanja i informiranja i slobodu poduzetništva.

Pozadina slučaja i preliminarna pitanja

TU i RE ("Tužitelji"), kao menadžeri u grupi investicijskih društava, zatražili su od društva Google LLC ("Google"), kao voditelja obrade osobnih podataka, da poništi referentne rezultate pretraživanja njihovih imena, što je korisnike dovelo do članaka u kojima se kritizira investicijski model grupe društava, te da dodatno ukloni minijaturne sličice („thumbnails“) podnositelja zahtjeva iz pretraživanja slika na njihovim imenima. Tužitelji su u glavnom postupku zatražili od Google-a, kao voditelja obrade osobnih podataka, s jedne strane, da s popisa rezultata pretraživanja ukloni poveznice na sporne članke zbog toga što sadržavaju netočne tvrdnje i klevetnička mišljenja te, s druge strane, da s popisa rezultata pretraživanja uklone minijaturne slike Tužitelja. Međutim, Google je odbio taj zahtjev.

Slijedom toga, tužitelji su podnijeli tužbu njemačkom regionalnom sudu u Kölnu tražeći nalog kojim se od Google-a zahtijeva da ukloni poveznice na članke i minijature sličice („thumbnails“). Njemački regionalni sud presudom je odbacio zahtjev. Iako su se tužitelji žalili na tu odluku pred njemačkim Višim regionalnim sudom u Kölnu, sud je ponovno odbacio žalbu i zaključio sljedeće:

„Uzimajući u obzir da tužitelji u glavnom postupku nisu dokazali da su činjenice u vezi s njima netočne, Google nije u mogućnosti provesti konačnu procjenu članaka o kojima je riječ u glavnom postupku, i posljedično nije dužan ukloniti poveznice na članke."

S obzirom na tu odluku, tužitelji su podnijeli još jednu žalbu Sudu koji je uputio zahtjev. Sud koji je uputio zahtjev zatražio je od Suda EU-a da dostavi tumačenje Opće uredbe o zaštiti podataka i Direktive o obradi osobnih podataka s obzirom na Povelju Europske unije o temeljnim pravima.

Pitanja koja su upućena Sudu Europske unije bila su sljedeća:

1. Kako bi sudovi trebali postupati sa zahtjevima za dereferenciranje u slučajevima kada podnositelji zahtjeva tvrde da su informacije koje je objavio informativni medij netočne i u kojima zakonitost objave ovisi o istinitosti tvrdnji?
2. Postoji li obveza pružatelja tražilica kao što je Google brisati sličice iz rezultata tražilice, čak i ako rezultati sadrže poveznicu na originalni izvor?

Tumačenje i odluka Suda Europske unije

Kad je riječ o prvom pitanju, Sud EU-a smatrao je da, iako se člankom 17. stavkom 1. Opće uredbe o zaštiti podataka, ("Pravo na brisanje"), predviđa da ispitanik ima pravo na brisanje osobnih podataka koji se na njih odnose, članak 17. stavak 3. točka (a) Opće uredbe o zaštiti podataka pojašnjava da se na to pravo ne može osloniti gdje je obrada potrebna za ostvarivanje prava na slobodu izražavanja i informiranja.

Osvrnuvši se na prava i obveze stranaka, Sud EU-a je izjavio da osoba koja traži uklanjanje poveznica zbog netočnog sadržaja mora utvrditi očitu netočnost informacija. Razina dokaza mora biti razumna kako bi se izbjeglo nametanje prekomjernog opterećenja dokazivanja. Sud EU-a nadalje je potvrdio da, iako operater tražilice mora uzeti u obzir sva prava, interese i okolnosti predmeta nakon podnošenja zahtjeva za uklanjanje poveznica, od njih se ne može očekivati da aktivno traže činjenice kako bi utvrdili je li zahtjev utemeljen.

Stoga, ako je zahtjev za uklanjanje poveznica popraćen relevantnim i dostatnim dokazima koji mogu potkrijepiti taj zahtjev i koji mogu utvrditi očitu netočnost referentnog sadržaja ili sudskom odlukom, operator tražilice mora postupati po zahtjevu. S druge strane, ako zahtjev za uklanjanje poveznica nije popraćen relevantnim i dostatnim dokazima ili sudskom odlukom, operater tražilice nije dužan postupati po takvom zahtjevu.

Prilikom razmatranja drugog pitanja Sud EU-a odmjeravao je prava utvrđena u člancima Direktive o obradi osobnih podataka i Opće uredbe o zaštiti podataka u odnosu na prava iz Povelje. Operater tražilice mora utvrditi je li prikazivanje predmetnih minijaturnih slika („thumbnails“) potrebno za ostvarivanje prava na slobodu informiranja korisnika interneta koji bi mogli biti zainteresirani za pristup tim fotografijama. Odmjeravajući prava ispitanika na poštovanje privatnog života i zaštitu njegovih osobnih podataka od prava na slobodu izražavanja i informiranja, Sud EU-a smatra da je potrebna rasprava od javnog interesa kako bi se utvrdilo postiže li se ravnoteža između tih suprotstavljenih temeljnih prava i interesa.

Sud EU-a ističe da objava fotografija kao neverbalnog sredstva komunikacije može imati snažniji utjecaj na internetske korisnike nego tekstualne objave. Naime, fotografije su važno sredstvo za privlačenje pažnje internetskih korisnika i mogu stvoriti interes za pristup člancima koje ilustriraju. Međutim, osobito zbog okolnosti da se one često mogu tumačiti na više načina, njihovo prikazivanje na popisu rezultata pretraživanja kao minijaturna fotografija može dovesti do osobito ozbiljnog miješanja u pravo ispitanika na zaštitu njegova ugleda, što treba uzeti u obzir u okviru balansiranja između suprotstavljenih prava i interesa.

Različito odmjeravanje nameće se ovisno o tome je li riječ, s jedne strane, o člancima s fotografijama koje je objavio urednik internetske stranice i koje, umetnute u svoj izvorni kontekst, ilustriraju informacije u tim člancima i mišljenja koja su u njima iznesena i, s druge strane, o fotografijama koje u obliku minijaturnih sličica na popisu rezultata prikazuje operator pretraživača izvan konteksta u kojem su one objavljene na izvornoj internetskoj stranici.

Sud EU-a presudio je da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo i da se odgovarajući članci kojima se uređuje to pravo moraju tumačiti u kontekstu odmjeravanja između prava na poštovanje privatnog i obiteljskog života i prava na zaštitu osobnih podataka iz Povelje, s jedne strane, i pravo na slobodu izražavanja i informiranja s druge strane. Sud EU-a zaključio je sljedeće: "Pravo na slobodu izražavanja i informiranja ne može se uzeti u obzir ako se, dio informacija koje nisu manje važnosti pokaže netočnim".

Zaključne napomene

Svojom presudom, donesenom u velikom vijeću, Sud razvija praksu o uvjetima koji se primjenjuju na zahtjeve za uklanjanje poveznica podnesene operatoru pretraživača na temelju pravila o zaštiti osobnih podataka[1]. Konkretno, Sud EU-a ispituje, s jedne strane, opseg obveza i odgovornosti koje operator pretraživača ima prilikom obrade zahtjeva za uklanjanje poveznica koji se temelji na navodnoj netočnosti informacija i s druge strane, teret dokazivanja ispitanika u pogledu te netočnosti.

Zaključno, ovom se presudom naglašava važnost postizanja ravnoteže između suprotstavljenih temeljnih prava i interesa, što su pravo na privatnost i zaštitu osobnih podataka te sloboda informiranja korisnika interneta. Stoga se pri postizanju te ravnoteže može smatrati prihvatljivim minimalno kršenje temeljnih prava.