Model umjetne inteligencije koji je razvila Javna služba za zapošljavanje za predviđanje budućih šansi tražitelja posla za integraciju na tržište rada ima valjanu pravnu osnovu prema nacionalnom zakonodavstvu prema odluci austrijskog suda.
Nadalje, nije predstavljala automatizirano donošenje odluka zbog značajne uloge koju su savjetnici imali tijekom procesa donošenja odluka. Javna služba za zapošljavanje (voditelj obrade) je tijelo odgovorno za provedbu politike tržišta rada savezne vlade. Voditelj obrade je razvio model za izračun mogućnosti tražitelja posla na tržištu rada („AMAS“), kao alat koji savjetnici koriste u procjeni mogućnosti tražitelja posla na tržištu rada. Ovaj model koristi osobne karakteristike ispitanika (npr. dob, spol, obrazovanje, prethodna karijera) za predviđanje njihovih budućih šansi za integraciju na tržište rada.
Voditelj obrade je planirao da njegova upotreba bude obavezna od 2021. nadalje. Međutim, također je proveo mjere kako bi osigurao da se AMAS koristi samo kao sekundarno mišljenje; na primjer, savjetnici su osposobljeni za korištenje AMAS-a i samostalnu procjenu mogućnosti na tržištu rada. Savjetnici su također bili obvezni objasniti ispitanicima zaključke do kojih je došao AMAS i raspraviti o svim mogućim nedoumicama.
Austrijsko nadzorno tijelo (DPA) je je pokrenulo istragu po službenoj dužnosti i zabranilo voditelju obradu osobnih podataka putem AMAS-a jer nije imao odgovarajuću pravnu osnovu. Nadalje, obrada je bila profiliranje u smislu članka 4(4) GDPR-a, a zabrana automatiziranog donošenja odluka prema članku 22. GDPR-a primjenjivala se u svakom slučaju.
Voditelj obrade se žalio na odluku Saveznom upravnom sudu (BVwG), koji je poništio odluku DPA-a. Prema BVwG-u, voditelj smije provoditi ovu obradu osobnih podataka u skladu s nacionalnim pravom. DPA se žalio na slučaj Vrhovnom upravnom sudu (VwGH)[1]. VwGH je izjavio da postoji mogućnost da AMAS predstavlja automatizirano donošenje odluka u smislu članka 22(1) GDPR-a. To je bio zadatak BVwG-a da istraži; prema VwGH-u, obrada bi bila zabranjena ako bi postojalo automatizirano donošenje odluka, osim ako nisu ispunjene iznimke prema članku 22(2) GDPR-a.
Sud je prvo izjavio da se AMAS bavi profiliranjem u skladu s člankom 4(4) GDPR-a. Sud je također pojasnio da se pitanja zakonitosti obrade prema člancima 6 i 9 GDPR-a moraju odvojiti od pitanja zabrane automatiziranog donošenja odluka prema članku 22 GDPR-a.
Sud je procijenio spada li vrijednost koju je izračunao AMAS u opseg automatiziranog donošenja odluka, u skladu s člankom 22(1) GDPR-a.Pozvao se na obrazloženje Suda EU-a u slučaju C-634/21 (SCHUFA). U slučaju SCHUFA, model koji je koristila agencija za kreditne informacije temeljio se isključivo na automatiziranoj obradi, jer nije bilo dokaza o značajnom ljudskom sudjelovanju. Osim toga, Sud EU je izjavio da rezultat ima pravni učinak ili značajno utječe na ispitanika, budući da vrijednost igra odlučujuću ulogu u odobravanju kredita ispitaniku. Međutim, Sud je izjavio da se ovaj slučaj razlikuje od onog u slučaju SCHUFA. Istrage Suda pokazale su da su savjetnici imali bitnu ulogu u procesu donošenja odluka, a ne samo formalnu. Nadalje, Sud je naveo da je voditelj obrade implementirao jasne interne smjernice i mjere za njihovo usklađivanje. Stoga je Sud zaključio da nije bilo automatiziranog donošenja odluka. Sud nije vidio potrebu za procjenom je li odluka imala pravni učinak ili je na sličan način značajno utjecala na ispitanike.
Na kraju, Sud je izjavio da nije bilo kršenja članka 5(1)(a) GDPR-a, jer se voditelj obrade mogao osloniti na odredbe nacionalnog prava kao pravnu osnovu za obradu osobnih podataka.
Sud je uvažio žalbu i poništio odluku DPA-a.
Isplati se boriti do kraja uz kvalitetan pravni tim.
