Samo ˝Oprosti˝ može biti dovoljna naknada za nematerijalnu štetu? Odgovor pročitajte u nastavku, a detalje možete naći u predmetu CJEU - C‑507/23 - PTAC.
CJEU je utvrdio da prema članku 82. stavku 1. GDPR-a isprika može biti dovoljna naknada za nematerijalnu štetu koju je pretrpio ispitanik, pod uvjetom da se isprikom nadoknađuje šteta u cijelosti.
Latvija - Centar za zaštitu prava potrošača (Patērētāju tiesību aizsardzības centrs - PTAC) upotrijebio je distribuirani video koji prikazuje lika koji oponaša poznatog novinara (ispitanika). Cilj kampanje bio je osvijestiti potrošače o rizicima povezanim s kupnjom rabljenih automobila. PTAC nije dobio privolu ispitanika koji se protivio izradi i distribuciji tog videa.
Ispitanik je zahtijevao od PTAC-a da prestane distribuirati video i zatražio je naknadu za štetu nanesenu njegovom ugledu.
Nakon što je PTAC odbio zahtjev ispitanika, ispitanik je pokrenuo postupak pred Okružnim upravnim sudom (Administratīvā rajona tiesa). Ispitanik je zatražio naknadu nematerijalne štete isprikom i isplatom 2.000 €.
Okružni upravni sud utvrdio je da je ponašanje PTAC-a bilo nezakonito i naložio PTAC-u da plati 100 eura naknade za nematerijalnu štetu i da se javno ispriča.
Regionalni upravni sud (Administratīvā apgabaltiesa), koji je saslušao žalbu, potvrdio je nalaz da je PTAC nezakonito obrađivao podatke jer nije postojala valjana pravna osnova prema članku 6. GDPR-a. Kao rezultat toga, PTAC-u je naloženo da prekine obradu. Štoviše, sud je također naredio da se isprika, prema članku 14. Zakona o naknadi štete koju prouzroče javna tijela (Valsts pārvaldes iestāžu nodarīto zaudējumu atlīdzināšanas likums), objavi na web stranicama na kojima je video bio dostupan. Ipak, sud je odbio novčanu naknadu za nematerijalnu štetu. Prema ocjeni suda, video je pripremljen radi obavljanja zadaće u javnom interesu, a sama povreda nije bila teže naravi. Osim toga, sud je istaknuo da je komplicirana priroda pravnog okvira uzrokovala da PTAC pogrešno protumači primjenjivi zakon.
Postupak tu nije stao...
Ispitanik je uložio žalbu Vrhovnom sudu (Augstākā tiesa). Zbog nedoumica oko tumačenja članka 82. GDPR-a, Vrhovni sud je prekinuo postupak i Sudu Europske unije uputio sljedeća prethodna pitanja:
1) Mora li se članak 82. stavak 1. GDPR-a tumačiti tako da nezakonita obrada osobnih podataka, u mjeri u kojoj predstavlja kršenje te uredbe, može sama po sebi predstavljati neopravdano miješanje u subjektivno pravo osobe na zaštitu njegove podatke i štetu nanesenu toj osobi?
2) Mora li se članak 82. stavak 1. GDPR-a tumačiti tako da, kada ne postoji mogućnost ponovnog uspostavljanja situacije koja je postojala prije prouzročene štete, dopušta nametanje obveze isprike kao jedinog oblika naknade za ne- materijalnu štetu?
3) Mora li se članak 82. stavak 1. GDPR-a tumačiti tako da dopušta manji iznos naknade za prouzročenu štetu koji se može odrediti na temelju okolnosti koje ukazuju na stav i motivaciju osobe koja obrađuje podatke (na primjer, potreba za obavljanjem zadaće koja se obavlja u javnom interesu, nepostojanje namjere nanošenja štete dotičnoj osobi ili poteškoće u razumijevanju pravnog okvira)?
CJEU je odlučio pokrenuti slučaj bez mišljenja nezavisnog odvjetnika.
Odgovori na pitanja...
CJEU je odgovorio na tri preliminarna pitanja.
Prvo pitanje:
CJEU je utvrdio da kršenje GDPR-a nije dovoljno da predstavlja štetu prema članku 82. stavku 1. GDPR-a.
Sud se pozivajući na prethodne slučajeve, između ostalog, Österreichische Post, C‑300/21, objasnio je da je prema članku 82. stavku 1. GDPR-a potrebno ispuniti tri kumulativna uvjeta, naime kršenje GDPR-a, šteta i slučajno vezu između povrede i štete. Dakle, povreda nije jednaka pretrpljenoj šteti. Šteta je tada posljedica povrede, koja se može, ali i ne mora dogoditi.
Drugo pitanje:
CJEU je naveo da isprika može dostatno nadoknaditi nematerijalnu štetu koju pretrpi ispitanik, ako nadoknađuje štetu u cijelosti.
CJEU je naglasio da: članak 82. GDPR-a, propisuje pravila o naknadi štete. Stoga kriteriji za procjenu naknade koja se duguje prema članku 82. GDPR-a moraju biti propisani unutar pravnog sustava svake države članice, pod uvjetom da je takva naknada puna i učinkovita.
Sud Europske unije napominje da članak 14. lokalnog zakona o naknadi štete koju prouzroče tijela javne vlasti predviđa ispriku kao naknadu nematerijalne štete. Stoga je CJEU smatrao da članak 82. stavak 1. GDPR-a dopušta da isprika predstavlja samostalnu ili dopunsku naknadu za nematerijalnu štetu, pod uvjetom da je takav oblik naknade u skladu s načelima istovjetnosti i učinkovitosti, a posebno mora stvarno moći nadoknaditi nematerijalnu štetu u cijelosti.
U konkretnom slučaju, na nacionalnom je sudu da utvrdi jesu li ti zahtjevi ispunjeni.
Treće pitanje:
CJEU je naveo da članak 82. stavak 1. GDPR-a isključuje oslanjanje na stav ili motivaciju voditelja obrade da dodijeli naknadu koja je niža od pretrpljene štete.
I stav i motivacija voditelja obrade relevantni su čimbenici za određivanje administrativnih kazni prema članku 83. GDPR-a. Međutim, članak 82. GDPR-a služi kompenzacijskoj, a ne kaznenoj svrsi. Za CJEU kompenzatorna priroda članka 82. GDPR-a igra značajnu ulogu i čimbenici poput ozbiljnosti ili namjere voditelja obrade nisu relevantni. Stoga se kriteriji navedeni u članku 83. GDPR-a ne primjenjuju na određivanje naknade dodijeljene ispitaniku. Naprotiv, samo pretrpljena šteta određuje opseg naknade.
No iščitavamo li sav sadržaj, CJEU je u točki 40. svoje presude jasno naveo da članak 83. GDPR-a i članak 84. GDPR-a imaju "u suštini kaznenu svrhu".
