Ispitanik se dvaput prijavio za radno mjesto u tvrtki koja se smatra voditeljem obrade, 3. kolovoza 2022. i 3. prosinca 2022. Voditelj obrade nije odgovorio ni na jednu prijavu niti ostvario pristup podacima.
Dana 18. svibnja 2023. ispitanik je zatražio pristup svojim osobnim podacima prema članku 15. GDPR-a. Nakon što nije dobio odgovor, poslao je opomene 3. lipnja 2023. i 18. lipnja 2023. s rokovima 17. lipnja 2023. i 28. lipnja 2023. Voditelj obrade još uvijek nije odgovorio.
Ispitanik je potom podnio pritužbu nadležnom tijelu tražeći kopiju svojih podataka, informacije o svim primateljima kojima su njegovi osobni podaci otkriveni i 5.000 € na ime nematerijalne štete .
Prvostupanjski sud presudio je djelomično u korist ispitanika, odobrivši zahtjev za pristup, ali odbivši i zahtjev za naknadu nematerijalne štete. Sud je smatrao da se kršenje članka 15. stavka 1. GDPR-a ne može smatrati samom štetom. Stoga je sud utvrdio da ispitanik nije dokazao nikakvu nematerijalnu štetu koja bi mu dala pravo na naknadu.
Ispitanik se zatim žalio na ovu odluku Regionalnom sudu u Düsseldorfu ("Landesarbeitsgericht Düsseldorf - LAG Düsseldorf"), prilagođavajući svoj zahtjev na 2.500 € na ime nematerijalne štete.
Odluka
Prvo, sud je smatrao da je voditelj obrade prekršio članak 15. GDPR-a u vezi s člankom 12. stavkom 3. GDPR-a time što nije pružio informacije o osobnim podacima ispitanika, svrsi njihove obrade i primateljima osobnih podataka nakon ponovljenih zahtjeva ispitanika.
Drugo, sud je utvrdio je li povreda prema članku 15. GDPR-a dovela do zahtjeva za naknadu materijalne i nematerijalne štete prema članku 82. stavku 1. GDPR-a. Sud je smatrao da članak 82. stavak 1. GDPR-a ne treba tumačiti preusko. Uzeo je u obzir da neka sudska praksa zauzima stajalište da povrede iz članka 15. GDPR-a ne spadaju u opseg članka 82. GDPR-a. U uvodnoj izjavi 146. navodi se da se šteta prouzročena osobi kao rezultat "obrade" kojom se krši Uredba mora nadoknaditi, a ispunjavanje obveze pružanja informacija moglo bi se tumačiti da se ne smatra "obradom". Međutim, sud je smatrao da je pojam "obrada" široko definiran u članku 4. stavku 2. GDPR-a te također uključuje "otkrivanje putem prijenosa", što znači i informacije. Sud je nadalje zaključio da uvodna izjava 60 i uvodna izjava 63 navode da načela poštenja i transparentnosti prema članku 5(1) GDPR-a zahtijevaju da ispitanik bude obaviješten o postojanju postupka obrade i njegovoj svrsi te da ima pravo pristupa kako bi, između ostalog, "bio upoznati s obradom i mogao provjeriti njezinu zakonitost". Stoga je cilj prava pristupa osigurati i načela pravednosti i transparentnosti. Uz sve, Sud je utvrdio da bi se obveza davanja naknade prema članku 82. stavku 1. GDPR-a također trebala primjenjivati na povredu prava na pristup..
Po sudu svako kršenje članka 15. GDPR-a ne uzrokuje automatski nematerijalnu štetu. Međutim, sud je utvrdio da je u ovom slučaju povreda uzrokovala nematerijalnu štetu. Ispitanik je doživio gubitak kontrole nad svojim podacima i nemogućnost ostvarivanja svojih prava na ispravak, brisanje, ograničenje obrade ili prigovor kako je navedeno u članku 16. GDPR-a i kasnijim člancima. Sud je primjetio da je ponašanje voditelja obrade nebrigom za prava ispitanika, koje se nastavilo iu sudskom postupku, produbilo uznemirenost i nesigurnost nositelja podataka o postupanju s njegovim osobnim podacima.
U konačnici posljedica je ta da je sud presudio da ispitanik ima pravo na 750 eura nematerijalne štete, uvažavajući psihološki učinak i neugodnosti uzrokovane nepridržavanjem voditelja obrade. Međutim, odbacio je viši zahtjev ispitanika od 2.500 eura, smatrajući ga nesrazmjernim prirodi povrede.
Koliko prakse, što u vašoj situaciji gledati i na što se pozvati, ako do toga dođe- dobro razmislite!
